Fudbaleri Loznice su otvorili drugi deo preliminarne faze Prve lige utakmicom u Zrenjaninu u kojem ih je porazio domaći Proleter 023 rezultatom 1:0. Poraz kao poraz nije ništa specijalno. Nije ni prvi niti će biti i poslednji. Međutim nakon meča ostao je opor ukus da zeleno beli nisu bili na zadovoljavajućem nivou pa je poraz došao kao logična posledica takve igre. U analizi nakon meča trener lozničana Ivica Milutinović istakao je dve bitne stvari koje leže u osnovi poraza. Prvi se odnosi na slabu realizaciju gol prilika što je već postala hronična boljka Loznice koja postoji još iz predhodne prvoligaške sezone. Za razliku od debitantske sezone u aktuelnoj lozničani stvaraju zavidan broj šansi ali je procenat realizacije nedovoljan za bolji rezultat od trenutnih 20 osvojenig bodova iz 16 mečeva, što iznosi tek blizu 42%. Druga stvar koju je Milutinović apostrofirao je nedostatak žara i želje što je isto tako veliki problem kao i slaba efikasnost a verovatno i još veći.
Svi koje prate lozničkog prvoligaša bili su oduševljeni borbom, željom i zalaganjem igrača na meču predhodnog kola protiv OFK Vršca na Lagatoru. Iako su u tom meču nastupili bez petorice standardnih prvotimaca, preostali deo ekipe je „izginuo“ na terenu i neverovatnom borbom do poslednjeg atoma snage uspeo da ostane neporažen. Navijači su to znali da prepoznaju. Bodrili su pulene trenera Milutinovića tokom celog meča a svima je u sećanju ostala scena po okončanju meča kada su po prvi put igrači stajali ispod istočne tribine nagrađeni ovacijama navijača iako nisu pobedili ali su dali svoj maksimum i borili se kao lavovi na terenu. Ovakvim primerom igrači su pokazali jedini ispravan način na koji treba prići svakom meču pa i ako se ne pobedi a „izgine“ na terenu uvek će uslediti pohvale i duša biti puna.
Očekivalo se da će meč protiv OFK Vršca u tom pogledu biti prekretnica u igri Loznice što do tada nije bio slučaj osim u pokojem meču i da će zeleno beli uspeti da u Zrenjaninu izbore bar jedan bod ako ne i sva tri koji bi imali zlatnu vrednost u borbi za ostanak u prvoligaškom karavanu. Međutim želje i žara, energije je bilo nedovoljno a daleko manje nego protiv OFK Vršca kada su igrači sami sebi zadali zadatak na kom nivou mora biti njihova želja i zalaganje na svakom meču. Svakako je to najviše ražalostilo verne navijače kojih je bilo i u Karađorđevom parku u Zrenjaninu.
Kao veoma logično pitanje postavlja se gde su bili želja, žar i zalaganje u Zrenjaninu ? Zbog čega su igrači samo sedam dana nakon meča protiv OFK Vršca razočarali u tom pogledu ? Kako je moguće da kada istrčite na teren da vaš rival može imati veću želju za pobedom ? Zašto ste uopšte i istrčali na teren ako niste bili spremni da odigrate meč do poslednjeg atoma snage ? I tako se nižu slična pitanja jedno za drugim. Da li je opravdano da trener gotovo ceo meč prestoji pored aut linije i maltene izgubi glas dovikujući igračima da se bore “ Želja, žar, energija i borbenost je nešto što se podrazumava i to ne samo u sportu već i u svakodnevnom životu čiji je sport samo jedan delić. To igrač ili ima ili nema. Ako nema onda neka mu je Bog u pomoći u celokupnom životu. Motiv, želja i žar su stvar svakog pojedinca i sasvim je glupo i pomisliti da mu to mora davati neko drugi. Jednom prilikom trener iz Nemačke je bio gost FK Crvene Zvezde i dve sedmice pratio rad ekipe. Kada su ga na polasku upitali šta mu je ostalo kao najupečatljivije odmah je odgovorio da mu nikako nije jasno zašto trener u svlačionici pre meča najviše vremena potroši na priču igračima da TREBA da se bore na meču i da je to za njega apsolutno nejasno i neobjašnjivo. Sa tim utiskom je i otišao iz Srbije a da mu niko nije dao odgovor pa bilo kakav.
Fudbaleri Loznice moraju da shvate da su pre svega profesionalci, dakle plaćeni za pružanje svojih usluga, U odnosu na primanja običnih ljudi veoma dobro su plaćeni. Stoga imaju obavezu da na svakom treningu i meču daju svoj maksimum i da tu opravdanja nema. Radnik ako ne ispuni normu neće dobiti ugovorenu platu. To moraju shvatiti i u delo primeniti i fudbaleri Loznice jer kada krene kažnjavanje, što niko ne voli, tu salameta nema ali ako drugačije ne može mora se i tako. Vremena za razmišljanje nema. Počeo je drugi deo preliminarne faze i popravke više nema. Pogotovo što je i dosadašnji bodovni saldo jako mršav i ne deluje obećavajuće i ohrabrujuće. Prema tome, momci već od meča protiv Dubočice 1923 od prvog sekunda u krvavi boj ako želite da klubu koji prema vama revnosno izvršava ugovorne obaveze uzvratite na isti način i po okončanju Lige zajedno proslavite ostvarenje cilja koji se odnosi na ostanak u Prvoj ligi.