Kada imate 18 godina i oko vrata zlatne medalje namenjene Prvaku Srbije u futsalu i pobedniku Kup-a Srbije, to je već ozbiljna priča. Kad najsjajnijim odličjima dodate činjenicu da ste u polufinalnim i finalnim utakmicama play off-a zavredili poverenje trenera da vam da znatnu minutažu u trenutcima kad i mnogo iskusnijim igračima kolena zadrhte, a vi na to poverenje uzvratite hrabrom, odličnom i odgovornom igrom, tada ozbiljna priča postaje još ozbiljnija. A kada na sve to, kao šlag na tortu, dođe i reprezentativni poziv, onda je to jasan znak da se radi o biseru koji treba pažljivo i stručno brusiti da bi jednog dana zablistao dijamantskim sjajem.
Đorđe Rakić, popularno Raka ili Đole, rođen 04. marta 2004 godine, kao perspektivni igrač priključen je radu seniorskog pogona, u pauzi između dva dela ligaškog takmičenja. Ambicije kluba bile su najviše ali to nije uplašilo Đorđa već je hrabro krenuo u veliki izazov, zajedno sa ostalim igračima Loznice Grad 2018. Iz dana u dan, sve je više napredovao i izborio je status standardnog prvotimca. Raka se nije zaustavio na tome. Vredno je trenirao, učio od starijih i iskusnijih, da bi dolaskom Borka Surudžića na kormilo lozničana, marljivim i odgovornom radom, osvojio poverenje trenera da ga u vatru ubacuje sve češće čak i u trenutcima kada se lome utakmice. Najmlađi igrač Prve futsal lige Srbije, hrabrom i odgovornom igrom, dobijeno poverenje je sasvim opravdao, a kao rezultat svega toga bile su izvrsne partije u polufinalnoj i finalnoj seriji play off-a koje su mu, zajedno sa saigračima, donele dve istorijski zlatne medalje.
Kako je Đorđe, iz svog ugla video ovosezonsku Prvu futsal ligu Srbije, pročitajte u nastavku teksta :
“ U početku imali smo određenih poteškoća da skockamo ekipu. Neki igrači su otišli iz kluba, došlo je nekoliko novih, odličnih igrača. Trebalo je vremena da se upoznamo i uigramo u čemu su nas remetile reprezentativne obaveze pojedinih saigrača. To je uzrokovalo da u nastavak prvenstva uđemo malo neuigrani ali kako je vreme odmicalo i kola se nizala jedno za drugim, igrali smo sve bolje i bolje, tako da smo ligaški deo takmičenja završili na prvom mestu što nam je donelo najbolju startnu poziciju u play off-u. Najveći protivnik nam je bila ekipa Vranja. I mi i oni u drugom delu Lige igrali smo malo šareno ali smo mi uspeli da se u finišu Lige stabilizujemo i zasluženo osvojimo prvo mesto. Što se tiče plasmana ostalih ekipa smatram da je realan i da sasvim odgovara onome što su ekipe pružile na terenu tokom 18 kola.
Prvo mesto nam je donelo direktan plasman u polufinale i pauzu koju smo iskoristili da se što bolje pripremimo za početak play off-a. Radili smo na poboljšanju fizičke spreme i igre u odbrani koju je potencirao novi trener Borko Surudžić, što se na kraju ispostavilo da je bilo presudno u utakmicama play off-a. U šest utakmica play off-a primili smo samo četiri gola što dovoljno govori kako smo odigrali u odbrani. Uz našu čvrstu odbranu briljirao je golman Jakov Vulić koji je u svim utakmicama bio na vrhuncu zadatka. Na kraju puta osvojena je dupla kruna u kojoj i dan danas uživamo.
“ Što se tiče mojih igara u play off-u, pre svega želim da kažem da mi je bila velika čast i zadovoljstvo što sam imao priliku da treniram i nastupam sa igračima poput Perića, Kocića, Matijevića i ostalih saigrača. Mnogo toga sam naučio od svakog od njih što će mi dobro poslužiti u nastavku karijere. Pored toga stekao sam ogromno iskustvo koje se ne može steći na neki drugi način već treniranjem i igranjem sa reprezentativnim veličinama. Igrati na odlučujućim utakmicama i dobijajući znatnu minutažu je neprocenjivo blago za jednog mladog igrača. Kroz sve sekunde i minute koje sam proveo na terenu mogao sam da vidim gde sam i koliko mogu. Zahvalio bi se treneru Borku Surudžiću na poverenju koje mi je ukazao. Bacajući me u vatru preuzimao je na sebe ogromno breme odgovornosti. Nadam se da sam nu uzvratio na najbolji mogući način.
“ Dobre igre i minutaža u jakim utakmicama donela mi je i poziv za kontrolne pripreme selekcije Srbije U19, koja je u fazi formiranja. Očekivao sam da budem na širem spisku selektora Gavrilovića a na meni je da se svojim radom izborim za najdraži, reprezentativni dres. U životu skoro sve ima svoju cenu ali igrati za reprezentaciju svoje zemlje je neprocenjivo blago. To je nešto što sam oduvek želeo.
U nastupajućoj takmičarskoj sezoni nastaviću da igram za Loznicu Grad 2018 sa kojom me, pored prvenstva i Kup-a Srbije očekuje i veliki izazov, igranje na evropskoj sceni. Za jednog mladog igrača svega ovoliko u samo šest meseci skoro da je nestvarno. Ali je istinito i u tome uživam još malo dok ne počnu pripreme za novu sezonu a onda puno rada i odricanja na putu do nove duple krune i što boljih igara u UEFA futsal ligi Šampiona“ – završava svoju priču Đorđe Rakić.
Za mladog Šampiona, UEFA Futsal liga Šampiona. Malo li je…