Ono što je trebalo da predstavlja proslavu i feštu pretvorilo se u sasvim suprotno. Doček zlatnih futsalera koji su sinoćnjom pobedom u 3. kolu finalne serije play off-a Prve futsal lige Srbije protiv ekipe FON Banjice u beogradskim Šumicama, po treći put osvojili titulu Prvaka Prve futsal lige Srbije, doživeo je prvi fijasko. Zaista je bilo tužno na Trgu kod fontne gde je bio upriličen doček trostrukog prvaka Srbije, trostrukog pobednika Kup-a Srbije, ekipe koja je u predhodnom učešću u Uefa Futsal Ligi Šampion uspela da se plasira među 16 najboljih ekipa u Evropi, sjajnih momaka i stručnog štaba koji su sa ponosom po Evropi pronosili ime Loznice.
Ovakv tužan, slobodno se može reći sraman doćek pred veoma malim brojem onih koji su došli da pozdrave Šampione Srbije ili su se tu slučajno našli u prolazu pa su zastali da vide šta se tu dešava, futslaeri Loznice Grad 2018 nisu ničim zaslužili, Baš sasvim suprotno. U osvajanje duple krune uložili su treneri i igrači mnogo truda i znoja koliko svi ostali klubovi iz Lige zajedno nisu uložili. Na svakom treningu i utakmici davali su 100% sebe, ponekad igrali i pod temperaturom ili sa povredom. Mnogi će reći „pa plaćeni su za to podebelo“. Istina je to, ali su to uradili sa toliko želje, volje i ljubavi prema Gradu čije ime nose da su uz sve te „basnoslovne pare“ koje su zaradili u Loznici, barem zaslužili jedno pre svega ljudsko pa onda i sportsko poštovanje
Zaista je bilo tužno gledati kako futsaleri i njihovi treneri koračaju gradskim šetalištem kojim su se uputili prema mestu dočeka, da niko od prolznika ne zastane i kakvim takvim aplauzom ili barem mahanjem ruku pozdravi lozničke šampione. Jednostavno retko se ko i okrenuo da ih pogleda a da ne pričamo o toplim i iskrenim pozdravima, zagrljajima i čestitanjima.
Ako se svemu predhodnom doda i da konferansje nije nikako mogao da prezubči da su u pitanju futsaleri a ne fudbaleri kao i da svaki pojedinac nije, kako bi to trebalo uvažavajući njegovu ličnost, predstavljen punim imenom i prezimenom, da ih niko nije zvanično ni pozdravio, onda ovom fijasku zaista nema kraja.
Zašto se sve ovo desilo to je pravo pitnje za klupsko rukovodstvo koje je organizovalo ovaj doček jer oni jedini znaju ko i šta je omanuo.U svakom slučaju ovo je snažni šamar lozničkom futsalu od građana Loznice o kojem će se dugo pričati.
Bilo kako bilo zlatne futsalere i njihove trenera nije niko uspeo da ponizi na parketu ali su to doživeli tamo gde su se najmanje nadali. Međutim postoje neke stavri koje vam u životu ne može niko uzeti a to ovi momci i njihovi treneri nose u svojim srcima, duboko zaključano Na svoje zadovoljstvo i zavist i ljubomoru onih drugih koji to nikada neće imati, ma ko da su ili već šta su…