Središnje pitanje navijača lozničkog prvoligaša nakon angažovanja Ivice Milutinovića za novog šefa stručnog štaba zeleno belih, jeste igrački sastav. Preciznije rečeno da li će doći do izmena u selekciji igrača i koje će one biti. Praksa svakog novoangažovanog trenera jeste da dolaskom u novi klub zahteva određena pojačanja za koje on smatra da će moći da odgovore zahtevima njegovog sistema igre što sa druge strane kao posledicu donosi odlazak pojedinih igrača koje je klub angažovao u predhodnom periodu a taj broj je gotovo uvek maksimalan koji klub može da opsluži potrebnim finansijama, kako bi se napravila slobodna mesta za novajlije.
Trenutna situacija u FK Loznica je gotovo upravo takva. Angažovanje Ivice Milutinovića, kako je to uostalom pokazao i meč u Gornjem Milanovcu, doneće totalni zaokret u sistemu igre zeleno belih. Od izrazito defanzivnog sistema u predhodnom periodu ekipa treba da se „prešalta“ na izrazito napadački koji neguje novi šef struke lozničana. Novi sistem igre zahteva i profile igrača koji mogu odgovoriti novim zahtevima. Milutinović je istakao da je dobro što i u zatečenom sastavu ima polivalentnih igrača ali je uz njih potrebno angažovati još 2-3 nova kako bi se kompletirao sastav koji bi u svemu mogao da podrži njegove ideje.
Usled toga u klubu istovremeno teku dva procesa. Prvi se odnosi na potragu za novim pojačanjima dok drugi podrazumeva redukciju broja već od ranije angažovanih igrača na optimalan kako bi se izbeglo da ima bezpotrebnih igrača koji ne bi igrali već sedeli na klupi a poznato je da je najskuplji igrač onaj koji ne igra.
Angažovanje igrača potrebnih kvaliteta nakon odigranih nekoliko kola Lige je đavolski posao, praktično nemoguća misija. Generalno još u jeku letnjeg prelaznog roka pred početak Liga nije bio Bog zna kakav izbor slobodnih igrača. I ono malo što ih je bilo imalo je za većinu klubova astronomske cene tako da su samo najbogatiji mogli da se uključe u trku za njihovo angažovanje. Na stranu koliko je kvalitet takvih igrača „izvikan“ pa se često desi da klub pazari“ mačku u džaku“ a da posle ne zna šta će sa njom. Početak lige je za svakog iole kvalitetnog igrača bio znak da je krajnje vreme da se uhlebi u neki klub, prezimi na miru i sačeka naredno leto da se mnogo bolje proda. Iz tog razloga svi klubovi koji dolaze na pijacu igrača kad je Liga već započela, mnogo kasne jer je na tezgama ostalo samo ono što već nije uspelo da se proda ranije a to je po običaju nekvalitetna roba kojoj prodavci na kraju spuste i cenu ne bi li je se već nekako kurtalisali „po sistemu daj šta daš“. U takvom nebranom grožđu su se našli lozničani koji pokušavaju da svim silama pronađu igrače potrebnih kvalieta za koje se doduše već od ranije uveliko zna da nedostaju. Međutim njih nema ni na puškomet. Na probu dolaze mnogi ali veoma brzo jasno postaje da je njihov kvalitet preslab pa čak i za Srpsku ligu. Dvojica igrača iz Brazila, jedan iz četvrte a drugi iz Regionalne lige, stranac iz Spartaka ŽK koji nema mesta ni u punom rosteru subotičkog prvoligaša i još poneki anonimusi koji su se pojavili na probi proteklih dana nisu apsolutno ni u najmanjoj meri potrebni lozničanima jer takvih a na kraju i boljih Loznica ima na svojoj klupi i za izvoz. Poslednjih dana se potegnulo za večitim talentom Danilom Pantićem koji ponovo pokušava da se vrati u fudbal nakon dužeg odsustva i kratkog boravka u Lučanima koji su sa njim raskinuli Ugovor već posle samo šest meseci. Na što će to izaći to niko ne može prognozirati u ovom trenutku a otežavajuće činjenica je da je Pantić odavno van treninga i da će mu samo za priključak već spremnoj ekipi biti potrebno mesec-dva dana. Prelazni rok traje do 18. septembra, dakle još pune dve nedelje, ali je zaista teško očekivati da se situacija na ovom planu nešto promeni u korist zeleno belih. Istina prelazni rok u Evropi je u većini Država okončan pa tako postoji mogućnost da neki od igrača koji nisu uspeli da pronađu novi klub u inostranstvu a tamo su već igrali u predhodnoj sezoni, potraži uhlebljenje u Srbiji. Međutim tu se radi o igračima koje jedino zanima Super liga i takve klubove i traže. Sva je prilika da će trener Milutinović morati po onoj narodnoj „u se i u svoje kljuse“ da nastavi posao započet prvom zeleno beloj pobedi u novoj sezoni.
Sa druge strane u Loznici se javio problem viška igrača. Trenutno lozničani imaju 29 licenciranih igrača, od kojih su dvojica iz omladinskog pogona što znači da su pod Ugovorom njih 27, uključujući kapitena Darka Stanojevića koji je u procesu oporavka nakon operacije Ahilove tetive. Aktuelni roster je preveliki a pogotovo ako se uzme činjenica da na klupi (a ponekad i van nje) sede igrači čija je minutaža izuzetno mala a kod pojedinaca i nikakva pa je sasvim jasno da klub troši novac na pojedine igrače bez ikakve potrebe. Problem sa ovim igračima je to što su pod Ugovorom i ne možete se ih se tek tako osloboditi. Jedino uz njihov pristanak ili da snosite posledice jednostrano raskinutog Ugovora. Pojedini od njih i onako imaju stav „boli me uvo, imam Ugovor i neću sam da odem sam“ što čelnike kluba dovodi u šah mat poziciju. U pitanju je nekoliko igrača jako male minutaže, doduše neki od njih nisu ni dobili neku pravu šansu pa se ne može izreći tvrdnja o njihovom (ne)kvalitetu. Oni su bezpotrebni balast i u sadašnjem rosteru a pogotovo ako dođe do angažovanja novih pojačanja.
U svakom slučaju sve kad se sabere i oduzme, lozničani su u problemu čije rešenje se ne nazire mada čelnici kluba daju sve od sebe da ga pronađu. Podosta su grešili u predhodnom periodu prilikom selekcije igrača za novu sezonu a greške je uvek teže ispravljati nego krenuti iz početka. Navijači zeleno belih očekuju i nadaju se da rešenja ipak ima.