…
Dalji gresi su se dogodili u zimskom prelaznom roku. Klub daje otkaz treneru Ivanu Božoviću koji je proletos preuzeo ekipu upravo od Perića kojeg klub ponovo angažuje pa se logično postavlja pitanje zašto je klub i oterao Perića po okončanju uspešne sezone. Rukovodstvo kluba, koje se „proslavlja“ nestručnim promenama trenera jednostavno misli da je promeniti trenera kao što narod kaže „promeniti gaće“. Novi trener sa sobom donosi novu filozofiju i sistem igre, trenažnog procesa, vođenja utakmice i još koje čega i to sve se ne može promeniti preko noći jer za novine koje idu uz novog trenera potrebno je dosta vremena a lozničani ga očigledno nisu imali. Svoje greške od letnjeg prelaznog roka rešili su da pokriju angažovanjem Perića, pa ako prođe prođe a ako ne zna se kriv će biti trener a ne oni.
Promenom trenera se nije stalo sa gresima. Nakon uspešne edicije u Ligi Šampiona, u zimskom prelaznom roku dolazi do iznenadnog osipanja i onako kvantitativno i kvalitativno nedovoljnog igračkog sastava. Klub redom napuštaju kapiten De Souza, jedan od ključnih igrača ekipe. Za njim odlaze dva letošnja pojačanja zeleno belih, pivot Amir Barudžija koji je tokom jesenjeg dela sezone kao i na utakmicama Lige Šampiona pokazao da je bio jedan od stubova ekipe kao i mladi Todorić koji se skrasio u Azerbejdžanu. Klub se lišio usluga drugog golmana Nikolića. Odlazak pomenutih igrača klub nije smeo da dozvoli i morao je pronaći načine da ih zadrži u svojoj sredini pogotovo što je bilo jako teško angažovati nove igrače u zimskom prelaznom roku jer em što ih nema brojčano (pod ugovorom su) em i po kvalitetu. U ovako iznuđenim okolnostima klub angažuje nova dva brazilca, Lenona i Machada te Nikolu Matijevića, Lazara Živanovića i golmana Petra Marojevića. Lenon nije briljirao. Dobar u ofanzivi ali tragično loš u defanzivi što je bio ograničavajući faktor u njegovoj igri. Eduardo Machado samo je u retkim momentima pokazivao da nešto vredi ali sveukupno uzevši bio je totalan promašaj. Mladi Lazar Živanović, sa jako malim futsal isksutvom i to u trećoj futsal ligi Srbije je takođe veliki promašaj rukovodstva kluba pogotovo što klub tipa lozničana zahteva „gotove“ igrače i nema vremena da čeka mladog igrača da „poraste“. Angažovanje Marojevića nije imalo nikakvog smisla obzirom da Vulić nije na golu samo u ne daj Bože „smrtnom slučaju“. Na kraju krajeva tu istu ulogu imao je i predhodni, drugi golman Nikolić kojeg je klub otpustio. Nikola Matijević je došao na samom kraju prelaznog roka nakon nekoliko meseci pauze zbog nemanja angažmana nakon igranja u Kuvajtu. Svakako je i igranje i treniranje u Kuvajtu, skoro dve pune sezone, ostavilo trag tako da u prolećnom delu popularni Džoni nije bio na visini zadatka na kojoj je bio tokom prve šampionske sezone lozničana u kojoj je bio ako ne najbolji onda među najboljim igračima zeleno belih.
Sa ovakvom ekipom i gresima koje ne bi mogli da ispovede ni patrijarh i papa zajedno, uz još neke druge objektivne okolnosti, od Kup-a Srbije i vicešampionskog zvanja sigurno više nije moglo.
Klub je nedavno produžio saradnju sa Markom Perićem. Odličan potez rukovodstva kluba. Samo što svi koji prate futsal znaju da se ovde ne radi o zadovoljstvu radom Perića, koji je istinski bilo odličan, pogotovo u okolnostima u kojima se odigravao, već o nečem drugom ili trećem. Ima više teorija šta bi to moglo biti drugo ili treće, od nemanja drugog kandidata, od kajanja grehova prema Periću iz predhodne sezone, alibi angažovanjem i slično. Portal ne želi da spekuliše sa ovim teorijama. Vreme će pokazati zašto je to tako. Nadamo se ne baš tako brzo.
Kada nasuprot grešnim lozničanima zavirimo u dvorište FON Banjice. možemo videti samo sve suprotno od onog šta su radili lozničani. Na početku sezone angažovali su trenera Šoša u kojeg su imali bezgranično poverenje iako je u ligaškom delu Prvenstva nizao ne baš prijatne rezultate. Ta vera u trenera se na kraju isplatila Šampionskom titulom. Beograđani su bili najbrži i najkonkretniji u trci za Mladenom Kocićem. Nisu žalili sredstva da Cipija privole u svoje jato znajući koliko Kocić vredi. Takođe su verovali u kapitena Pešića i njegove momke aoni su im uzvratili na najbolji način. Klub je, pored uspešne selekcije ekipe podigao i stepen organizacije utakmica, obogaćujući utakmicu i dodatnim sadržajima. Na kraju treba istaći da je FON Banjica klub koji ima budućnost bez obzira na rezultat seniora, koji je zasluženo došao već ovoga proleća. Omladinci FON Banjice su Prvaci Srbije dok lozničani nisu uspevali ni da skrpe nekolicinu igrača da otaljaju regionalno omladinsko takmičenje. Kad se na kraju krajeva sabere celokupna priča o FON Banjici jasno je zašto su uz sav svoj kvalitet, ispravne poteze tokom sezone bili nagrađeni od strane kosmičke pravde koja zna da prepozna grešne od onih koji to nisu. U Uefa Futsal Ligu Šampiona ne mogu grešni ma koliko je Bog milostiv i prema grešnima ali ih sigurno ne može izdići i učiniti vrednijim od onih koji njegov put slede čiste duše od samog početka.
Pametan se uči na tuđim greškama.