Ako je suditi po onoj poznatoj “ Po jutru se dan poznaje“ fudbalerima Loznice će i druga srpskoligaška sezona na Zapadu biti uzaludno izgubljena i prvoligaški snovi ostaće pusti.
Meč prvog kola koji su lozničani, bez golova, odigrali u Klupcima protiv gostiju iz Zablaća, pokazao je brojne slabosti ovosezonskog sastava zeleno belih. Doduše rano je donositi bilo kakav zaključak nakon jednog odigranog kola. Međutim ukoliko se premijerna utakmica novog izdanja Srpske lige Zapad posmatra u konstelaciji sa sedam kontrolnih utakmica koje je Loznica odigrala tokom letnjeg pripremnog perioda, onda neke stvari zaista postaju jasne i zabrinjavajuće.
Na utakmici protiv Omladinca, odbrana, kojom su komandovali Ćuković i Stanojković, bila je daleko bolji deo ekipe. Na kraju krajeva mreža talentovanog Mitrovića, koji nije imao nešto posla a to što je i imao odlično je odradio, nije se nijednom zatresla što je sigurni pokazatelj da je defanziva bila na potrenom nivou. I ne samo to. Po starom dobrom običaju Stanojković je, pored zadataka u odbrani, uspevao da prilikom prekida pomogne napadačima u nameri da postignu gol. Jedan jedini gol, doduše poništen, upravo je postigao Stanojković koji je pokazao da ima jako dobar njuh za postizanje gola.
Napad lozničana za sve kritike, pogotovo u prvom delu meča. Učinak od jednog preblagog šuta u okvir gola gostiju i to tek u 31. minutu i jedna prava gol šansa zaista je mršav i bled. Pre svega nije bilo povezanosti između odbrane i napada, niti nekih organizovanih i smišljenih akcija. Ako se tome doda da lozničani nisu uspevali ni u retkim slučajevima da dođu u gol šansu na bazi individualnog kvaliteta onda je jasno što je mreža gostujućeg golmana ostala netaknuta. Nije bilo igrača koji bi odigravao gol pasove tako da gol prilika osim jedne nije ni bilo osim u jednom slučaju. Ta jedna jedina je plod Komarčevića koji je ubacio loptu u prazan deo kaznenog prostora gostiju ali tu izvanrednu asistenciju nije uspeo da materijalizuje ovodezonsko pojačanje, Arnautović. Loše po lozničane što je Komarčević u sportskim poznim godinama i više nije u staju da šparta terenom i pasovima koji „imaju oči“ kljuka svoje napadače a vrlo često i sam postane strelac. Igra krilnih igrača. desno Jeremića a levo Arnautovića bila je apsolutno bezopasna pre svega jer nisu imali upotreljivih lopti zbog pa je sredinom prvog dela meča pokušano sa rotacijom krilnih igrača ali je ona bila bezuspešna jer se u igri lozničana ništa nije promenilo.
Nešto bolja situacija je bila u drugom delu meča kada je na poziciju desnog krila došao vihorni Đorđe Babić koji je koristeći pre svega brzinska svojstva pokušavao da probije odbranu gostiju. Međutim i kada je uspevao usledili su loši centaršutevi pa su iz gužvi u svom kaznenom prostoru, gosti izlazili kao pobednici. Pokušaj sa ubacivanjem u napad korpulentnog Neškovića takođe je ostao bez rezultata obzirom da je mladi centarfor u nedostatku visokih centaršuteva pokušavao da sam dođe do lopte i gol šanse ali mu to nije polazilo za rukom. Doduše u sudijskoj nadoknadi mogao je da savlada golmana gostiju ali se prilikom šuta u visini bele tačke predugo nameštao a kada je i uspeo da uputi loptu ka golu Ćurčića usledio je premlak udarac što je golman gostiju rešio bez po muke.
Na kraju blede i neupadljive partije, lozničani su ostali kratki za dva boda i to na svom terenu protiv ekipe koja će se sigurno boriti za goli život na Zapadu. To je nedopustiva stvar ako lozničani žele nazad u prvoligaško društvo jer poznato je da se do titule ne dolazi u direktnim okršajima sa rivalima za poziciju jedan već upravo u mečevima sa preostalim „malim“ članovima lige koji kroje sudbinu najboljeg. Ono što lozničani moraju svakog kola pažljivo da gledaju i urade jesu mečevi rivala za plasman u viši rang, pre svega ekipe FAP-a koji sigurno važi za najvećeg favorita u Ligi. Prosto rečeno gde god pribojci požanju bodove na tim mečevima moraju i lozničani da urade isto. U prvom kolu FAP je pokazao svoj kvalitet pobedivši ubedljivo novajliju iz Kraljeva i na taj način u samom startu pobegao lozničanima dva boda što veoma podseća na predhodnu sezonu kada su čačani u prvim kolima Lige debelo bodovno odmakli lozničanima i lišili ih borbe za prvoligašku vizu.
Ima tu još koječega što nije kako bi trebalo da bude, poput jako mršavog učinka Arnautovića, koji je kao najbolji strelac predhodne sezone angažovan da u aktuelnoj sezoni bude udarna igla napada lozničana. Samo pokoji pogodak u kontrolnim utakmicama i totalno indisponirana igra protiv Omladinca, zbog koje je zamenjen još da poluvremenu, je zaista premalo.
Naravno da ne treba suditi po samo jednoj odigranoj utakmici. Ima još 29 kola da se ovaj sastav lozničana pokaže kao šampionski. Dva izgubljena boda iz prvog kola moraju se nadoknaditi tamo gde FAP neće doći do bodova a šanse za tako nešto će biti veoma male jer se predpostavlja da pribojci neće tek tako lako poklanjati bodove. Svakako ekipu treba podržati u narednim mečevima a za „pljuvanje“ koje je već po već ustaljenom običaju uveliko počelo nakon gubitak bodova i „skidanje“ glava biće sigurno vremena ako rezultati lozničana budu poput obih iz predhodne sezone. Prvu priliku da pokažu da imaju kvalitet da Loznici povrate prvoligaški status, zeleno beli imaće već u vikendu koji je pred nama kada gostuju ekipi Poleta koja je sigurno dosta kvalitetniji sastav od Omladinca a u predhodnoj sezoni se pokazala kao najveće pozitivno iznenađenje srpskoligaškog Zapada. Eventualni poraz u velikoj meri bi značio već u startu oproštaj lozničana od prvoligaških ambicija. Poučeni greškama iz meča protiv gostiju iz Zablaća. silno motivisani, veoma borbeni i izgaranjem do poslednjeg atoma snage, lozničani se mogu nadati celom plenu iz Čačka. Zato momci “ u se i u svoje kljuse“, u nedelju hrabro napred u prvu pobedu. To sigurno možete.