Prva Futsal Liga Srbije je najjače i najelitnije takmičenje u futsalu u Srbiji. Osnovao ga je 1988 tadašnji Fudbalski Savez Jugoslavije od čijim okriljem je Liga egzistirala sve do 2003/2004 kada je nosila ime Prve futsal lige Srbije I Crne Gore. Od sezone 2006/2007 liga dobija ime, Prva futsal liga Srbije, koja se danas nalazi pod okriljem Fudbalskog Saveza Srbije i odigrava po UEFA-inim i FIFA-inim standardima.
Iako osnovana pre 45 godina Liga nikad nije uspela da se po kvalitetu a pogotovo u pogledu organizacije približi najvišim rangovima takmičenja ostalih kolektivnih sportova.
Danas je ta situacija možda i najkatastrofalnija u istoriji ovog sporta koji se iznedrio iz tzv velikog fudbala. Dovoljno je reći da klubovi počinju sa pripremama a da još uvek nemaju Kalendar takmičenja koji je osnov od kojeg svaki klupski trener polazi kada pravi Plan i Program priprema.U takvim okolnostima treneri moraju biti neka vrsta proroka da bi što preciznije predvideli kada će Liga startovati da bi rad na treninzima i odigravanje kontrolnih utakmica planirali na način koji je najbolji a da ekipu uvedu u sportsku formu onda kada misle da to treba da se desi. Da je situacija takva govori i činjenica da su klubovi započeli sa aktuelnim zimskim pripremama pre nekoliko dana ali da još uvek ne znaju kada je početak drugog dela Prvenstva i po kom Programu će se ono odigrati. Očigledno da oni koji su zaduženi za izradu Kalendara takmičenja misle da je to minorna stvar i da ga mogu doneti tek tako bilo koji dan. Kako reče jedan od upućenijih u zbivanja u srpskom futsalu “da u futsal sportu Srbije postoji samo reprezentacija” a klubove “ko šiša” što se uklapa u predhodno navedeno. Prilikom izrade Kalendara takmičenja jedino se vodi računa o obavezama reprezentacije a klubovi u tom procesu za Savez očigledno ne postoje jer da postoje ne bi se godinama ponavljala situacija sa početka Lige da se odigra jedno kolo pa da usledi dvonedeljna pauza. Tu odluku može doneti samo neko ko nema blage veze, ne samo sa futsalom nego ni sa osnovama svake sportske grane.
Druga stvar koja futsal takmičenje u Srbiji dovodi na nivo “Divljeg Zapada” jeste činjenica da u futsalu ne postoje Ugovori kojima se regulišu međusobna prava i obaveze kluba i igrača ili trenera. Igrači igraju “na reč” koja u velikom broju slučajeva biva pogažena a da igrači nemaju pravni osnov da naplate svoja potraživanja od kluba. Doduše u kontra smeru i igrač može otići svakog trena iz kluba i ostvariti prelazak u drugi klub kad hoće. Međutim Savez je doneo takav Registracioni pravilnik koji je ipak do neke mere ograničio slobodnu volju igrača da svakom momenta mogu napustiti klub. Naime taj Propis nalaže da igrač mora provesti najmanje celu jednu sezonu u novom klubu i da tek posle isteka tog roka može promeniti klupsku sredinu ,u slučaju da mu klub ne želi izdati ispsinicu. Na taj način igrači postaju jedna vrsta “klupskih robova” jer klub može da ih otpusti u svakom momentu kad mu se ćefne da to uradi a da istovremeno to pravo nepostoji za igrače. Predhodno navedeno prvenstveno se odnosi na Prvu futsal ligu Srbije mada Ugovore kao obaveznu meru Savez može propisati i za neke od ostalih rangova. Naravno da bi trebalo kao što je u svim drugim sportovima da igrač može imati status amatera (bez Ugovora) ali u tom slučaju igrač je slobodan “kao ptica nag rani” da napusti klub kad se njemu ćefne bez uticaja volje kluba da ga pusti ili ne.
O kvalitetu futsala u Ligama Srbije iluzorno je i trošiti reći. Može se samo pretpostaviti kakav je kvalitet ostalih Liga kad je Prva futsal liga Srbije manje više tragična. Ono srpskih futsalera što vredi nalazi se u inostranim klubovima a samo oni koji ne mogu naći inostrane angažmane prinuđeni da igraju u srpskim klubovima. Izuzev za četiri – pet ekipa futsal je mnogo više hobi nego neko ozbiljnije takmičenje. Retko se može desiti da obe ekipe imaju pun sastava igrača za utakmicu. Ako se to i desi to se pre svega odnosi na situaciju kada je klub domaćin a na gostovanje se odlazi sa minimumom igrača da “ izigra “ tu utakmicu da ne bi bio kažnjen zbog neopravdanogg nedolaska na utakmicu. Većini futsalera Prve futsal lige Srbije, futsal je samo hobi.
Posebna priča je trenažni proces u klubovima. Osim u već pomenuta 3,4 kluba u ostalim trenira se po potrebi i kad igrači imaju slobodnog vremena i volje za to. To se obično desi jedan do dva puta nedeljno pa ne čude i česte povrede igrača obzirom na njihovu nepripremljenost a velike fizičke zahteve koje nosi svaka utakmica.
Konkurencija u Ligi je svake godine sve slabija. Kao očigledan primer možemo navesti situaciju u poslednje tri sezone Lige. U takmičarskoj sezoni 2021/2022 u Prvoj ligi se takmičio veliki broj kvalitetnih ekipa sa dosta dobrih igrača. Osam ekipa, od deset koliko broji Liga, su se nadmetale do poslednjeg kola za plasman u play off. U Ligi su se takmičile ekipe poput Loznice Grad 2018, FON-a, Konjarnika, Vranja, Bečeja 2003, Novog Pazara čiji su međusobni mečevi bili rezultatski neizvesni i mogao je svako svakog da pobedi. Već u narednoj sezoni, 2022/2023 godine Liga je bila znatno slabija jer su i ekipe u međuvremenu padale u kvalitetu da bi se za aktuelnu sezonu 2023(2024 moglo reći da je još slabija kako po ukupnom kvalitetu ekipa tako i po (ne)kvalitetu igrača koji nastupaju u njoj.
Moglo bi se još toga izreći u prilog tvrdnje sa početka teksta ali je i predhodno navedeno dovoljno da se stvori slika o manje više neorganizovanom i nekvalitetnom srpskom takmičarskom futsalu. Da je takva situacija najbolje govori činjenica o broju gledalaca na utakmicama Prve lige Srbije. Iuzev za mali broj pojedinih utakmica na tribinama se brojeći jedva može doći do cifre od 100 posmatrača od kojih su većina članovi familija ili drugovi futsalera, što dovoljno govori o interesovanju za ovaj sport u Srbiji. Da je kvalitetniji i organizovaniji u mnogim aspektima bilo bi gledalaca više na tribinama, što će jednoga dana možda i biti ali nažalost verovatno futsal neće dočekati taj dan.